петак, 3. октобар 2014.

Evo i mene :D

Pa kaaze 'Da te prizorr onesvestii, ja ljubicu gaa doo besvestii, i reci cu da sam jaa samo njemuu sudjenaaa' :D Sanja Djordjevic-Za inat rodjena

Evo uktratko samo da nagovestim. Od kad sam se vratila sa mora, stvarno me je mrzelo da pisem, i nisam imala vremena. I naravno, svasta se izdesavalo za to vreme i to cu napisati u narednim postovima da se iskupim. O:) a sada cu vam pisati sta se izdesavalo od 01.09. :D :D

Ovakooo, kao sto znate krenula sam u srednjuu. Sad sam velikaa. Hahah. Skola je prelepa, neki profesori su retardirani, ali ono okejj. Kad pogledam raspored casova, place mi se. :'(
 Znaci, skola je prepuna lepih decaka. Ja sam u neverici. Idem u I-3. Ima ocenaa, iz anatomije sam dobila 2, ne znam kako, znaci jako me je mrzelo da ucim tada, i stvarno nisam smela da dopustim sebi to, i javila sam se da odgovaram u sredu i nadam se da ce sve proci kako treba. :D Ima i petica iz zdravstvene nege i latinskog i takooo. :D 
U ucionici pored nase je I-2 i tu ima jedan decak koji mi se svidja, ono izgleda, kao da je jako dobar i super, i ja to rekla jednoj drugarici da mi se svidja i kaze ona da je bila sa njim i svasta mi napricala o njemu. I sama sam to shvatila, kad sam videla kako se muva sa nekom glupacom a sa mnom se gleda i tako. Verujte mi, tada sam shvatila znacenje poslovice 'Nije zlato sve sto sija'. Sta reci, ostala sam u neverici. I tako ja prestala da se gledam sa njim, jednostavno sam pocela da ga ignorisem, i on sada sve nesto oko mene, i tako sve nesto super. Mars bre, idi nastavi muvanje sa glupacom. I tako.
Ako ste mislili da sam prestala da se blamiram na javnim mestima, grdno ste se prevarili. 
Ovakoc, pre dve tri nedelje, cini mi se da je to bio petak, zavrsio se poslednji cas i izlazimo mi iz ucionice prolazimo kroz uzani hodnik, a taj hodnik se nadovezuje na hol  i onda se spustamo niz stepenice, i opet tako sve dok ne stignemo do prizemlja. Okej, i sada u tom holu su bili neki momci 3.-4. godina. I poceo drug da me dira, zadirkuje i tako, i krenem ja da ga udarim i zezanja kao malo jace i u tom trenutku kad sam zamahnula rukom, prodje neki presladak decko i ja udarim njega u rame i to sasvim slucajno, znaci ruka mi je otpala. I on mi se onako okrenuo i gldea me, a ja da propadnem u zemlju. Reko 'Izvinii, izvinii' Kaze on kao 'Ma opusteno' i nasmeje mi se. Jeebote, nista gore nije moglo da me snadje. A i on, morao je bas toliko blizu da prodje. I tako kad god prodjem pored njega pocnem neobuzdano da se smejem, jer se uvek setim tog nemilog dogadjaja. HAAHAHHAHA i on me stalno gledaa, i kada se pogledamo nasmeje mi see, jooj. I tako, sta reci a ne zaplakati? Hahah dodje meni neki lik iz I-2 'Nisam ginekolog, ali mogu da pogeledam' i navlaci onu rukavicu kao. Ja sam umrla, budala, ahahhahahahha. Iii takoooo. :D 
Kako ste vi poceli? 
Pricajtee. :D ♥

1 коментар:

Aleksandra Popović је рекао...

Uclani mi se na blog lepotaodaleks.blogspot.com
ja na tvoj jesam inace blog je superr:DD