недеља, 29. септембар 2013.

Fuck life -.-' :(

Da li i vi imate taj osecaj da ne znate u kaga ste zaljubljeni, osecaj da u nekom trenutku ne zelite za zivite, osecaj da vam je svega dosta, osecaj kao da neko drugi vodi vas zivot? Da li imate takav osecaj? Da li ste u nekom trenutku pozeleli da odete negde daleko, daleko od svega? Da se zavrsi jebena skola?
 Znam da neko nema gde da spava, da jede, da ide u skolu, znam da je svima tesko, ali ponekad ne zelim da zivim ovaj zivot. Malopre sam  cetovala sa jednim deckom (spomenutim Bred Pitom). On je prelep, ima predivan osmeh i divne zelene oci. '98 je godiste, izgleda mnogo starije imao je puuno devojaka i nije nevin. Vozi motor bez dozvole i dobijao je prijavu za to, nije da se ponasa kao huligan, vaspitan je on i iz dobre je porodice ali ima takvo ponasanje. Dopisujemo se vec nekoliko meseci. Trebali smo biti zajedno za slavu ali on nije dosao tada. Bila sam zaljubljena u njega tada. Ponekad pricamo preko skajpa, zezamo se, o svemu mogu da razgovaram sa njim. Uvek me saslusa do kraja, i kaze da me voli i ja njega. I kad kaze kao to iz zezanja, ja zam da oseca nesto prema meni, barem malo. Posto je pocela skola sve se redje dopisujemo i ja sam potpuno zaboravila na njega. Malopre mi je stigla poruka od njega, tipicno 'pali skype :D <3' kada mi je to stiglo, odjednom mi se zgrcio stomak i kao da  je nesto drhtalo u meni, sva sam se uzbudila.. ne znam ne mogu tacno da opisem taj osecaj, ali zanm da se on javlja samo kada pricam sa njim ili kad se dopisujemo. Da li to znaci da ga jos uvek volim? Da li to znaci da ga volim bez obzira na to kako se ponasa? Da li sam zaljubljena? Ne znam vise sta da radim.. Nisam sigurna potpuno da zelim da budem sa njim. Moj 'bivsi decko' je opet zaljubljen u mene i zeli da budemo zajedno. Nekoliko puta sam ga ispalila ali on je tako uporan. Pre neki dan mi je njegova drugarica rekla da ima sum na srcu. Zao mi je zbog toga, ali i on mi je sladak jako i dobar. Svi mi govore kao'Budi sa njim, vidis da te voli i da se promenio?' ali ja jednostavno jebeno ne znam sa osecam prema nekoj osobi (muskoj). U skoli sam dobro pocela sa ocenama. Prva ocena mi je bila iz mate. Dobila sam 5 jer sam jedina uradila zadatak tacno i jedina sam pokusala da ga uradim. Glavni 'smeker' u razredu koga svi prate i kome se ulizuju u dupe me je proglasio 'Bubnjem'. O BOZE O.o -.- zato sto kao stalno bubam. I sad mi vi recite da li je to normalno? I da li neko moze da bude toliko retardiran da ne zna zadatak koji je inace bio za ocenu 2, ali nastavnik je nagradio moj trud. O da, proglasena sam i za najvecu streberku u razredu. I sad sam ja streberka sto sam uradila jedan logicki zadatak. To znaci da IMAM MOZAK i koristim gaa, a to sto oni nisu dobili uputstvo za koriscenje to nikom nista. Priznajem to me je pogodilo, ne znam zasto, ali jeste. Bila sam tuzna tih dana, i bila jako usamljena. Osmi razred je poceo, a ja sam obecala mami i tati da cu se potruditi da prodjem skroz odlicna. I ja se stvarno trudim. Kod kuce mi govore da ucim, u skoli me prozivaju da sam streberka i tako sve u krug. LJUDI, JA NE ZNAM STA VISE HOCETE OD MENE? Sta sam skrivila? Staa?? Niko me ne razume. NIKOO! I sad slusam neke tuzne pesme i suze mi idu na oci. Moram da se ispraznim ovde. U dnevniku imam 5 iz mate, geos, srpskog, fizickog i 4 iz fizike. Ono veliko govno od 2 metra zvanog 'Fiki' (fizicar) prozvao me je juce da odgovaram. Dobro je da nisam dobila 3. U ponedeljak imam odgovaranje iz hemije, u utorak kontrolni iz srpskog, a u cetvrtak odgovaranje iz biologije. 46 starana treba da se nauci. Pa da l' si ti zeno normalna!? Ne? Tako zelim da odem iz ove skole. Zelim da odem u sredju gde me niko ne zna, gde nema ovih debila. Samo to zelim. Naravno da idem u srednju zajedno sa mojom BFF <333
Na proslom treningu mi je bilo jako tesko. Prvo mi se trener izdrao kako nisam redovna na treninzima, ali ja ne znam vise kako da mu objasnim da mi roditelji ne dozvoljavaju da idem sama. Posle sam pala i udarila lakat, a dok smo igrale basket pala sam jos jednom i udarila koleno. Imala sam kratko gusenje i na kraju je rekao ko je novi kapiten. To je bila jedna drvojcica (moje godiste, ne dolazi bez 3 kg pudera i maskare) rekao je da je ona nivi kapiten. To me je jako pogodilo. Plakala sam kad sam se vratila kuci. Ja sam zelela iskeno i borila sam se za kapitena. Kada sam se vratila kuci, otisla sam pravo u kupatilo i tamo se bas isplakala. Tako mi je bilo teskoo. NE ZNAM STA DA RADIM DA BI SVO BILI ZADOVOLJNI? Zasto da se trudim da neko bude srecan, kad ja ne mogu sebe da usrecim? Kad ne mogu da udovoljim svima? Zasto nikog nije briga za mene? ZASTO? Molim vas pomozite mi. Ja ne znam vise sta da radim. NE ZNAM! Ovo mi je najduzi post do sada jer sam morala da izbacim sve iz sebe. Tako mi je bilo tesko, ali sada mi je bolje.


Hocu da budem mu jedina, 
nek cude se k'o da sam luda
i nek sam Alisa zbunjena,
u ovoj zemlji cuda...

Odavno nisam volela,
k'o da nisam ziva.
Znam, ljubav nije moderna u vremena siva. :( <3 Alisa u zemlji cuda




петак, 27. септембар 2013.

Nova prica Dodir neba'

‘Zvala sam te ‘misu moj’ volela sam dodir tvoj, usne vrele, plavu kosulju I sve ti dala. Jos pamtim dane te kad bio si mi sve, al’ svaka ljubav umire, e to nisam znala.’
Posle dugog vremena izasla sam sa Tarom u klub. Raskinula sam sa njim pre mesec dana, ali jos ga volim, voli I on mene sigurna sam u to.. Obukla sam crnu, usku haljinu, stikle, uvila siske, nasminkala se I stavila poseban parfem, bas onaj koji je on voleo. Andrija  sedi u separeu sa Tarinim deckom, tacnije njegovim najboljem drugom. Posmatra me, ali pravim se da ga ne primecujem iako je to tako tesko. ‘Pridji mi pridji mi, kako to ne vidis da imam sve al’ tebe ne, opusti se I bices samo mojj’ Igram, tacno naspram njega.Pogledala sam ga pravo u oci.  Gledam te prelepe zelene oci, u kojima sam nekada videla ceo svoj svet. O Boze koliko ga volimm. Osmehnuo mi se, prelepi, beli zubi. Taj najlepsi osmeh zbog kojeg sam zivela. Ustaje I staje kod sanka da naruci pice, krecem prema njemu. Gledam ga pravo u oci, sve dok ne prodjem pored njega.  Pocinje pesma, nasa pesma. ‘Treba mi tvojih usana, neznosti tvojih dlanova, jos volim te jos volim tee. Samo sa tobom svet je u boji I ova dusa se ne boji zivim al’ nisam ziv bez tebe sve prestaje, nestaje. ’

Snazno me hvata za ruku I okrece ka sebi. Pogledao me je pravo u oci, tim prelepim zelenim ocima me je gledao a ja sam se gubila u njima. Rekao je ‘Jos volim te’ I poljubio me. Poljubio me je tako nezno, sa puno ljubavi. Cvrsto me je uhvatio oko struka. Onda me je opet pogledao u oci I snazno zagrlio. O Boze koliko mi je to trebalo. Cutali smo. Toliko mi je prijala ta NASA tisina. Previse ga volim. ‘Niko se ne ljubi kao ti, nijedna ne ume, ni da mi misli procita, ni da me razume, kako bez krila da poletim znala si sta treba da osetim dodir neba.’ Pogledao me je I nasmejao se najlepsim osmehom I poceli smo da plesemo. Pricali o svemu I smejali se. Koliko ga volim ni sama ne znam. Naravno Tara I Filip su se ljubili u separeu njihovom. Od te noci, provodim dane na sedmom nebu, I volimo se kao nikada do sada I necu ga ponovo izgubiti sigurna sam u to.  <3

Ovo je pricica koju sam napisala dok nije bio uplacen net nadam se da ce vam se dopasti. Sada moram da idem pa vam pricam sta se desavalo ovih danaa. Pozicc :D <33 :*